Prostorija mojih snova

Sjela sam sa namjerom da pišem o jednim plavim očima iz prošlosti koje me u noćas, u snu gledaše i za kojima srce jače zalupa i danas, godinama poslije.

Ali, prošlost je prošlost i valjda ima značenje samo na trenutak. Prava istina je da, započinjući priču o njemu, misli mi ne dozvoliše da je i nastavim. Neka pjesma, prave riječi me pogodiše pravo u srce i, sa sjetom pomislih kako volim onog koga ne bih smjela da volim, kako tjeram sebe da mislim na nekog drugog, kako se ubjeđujem da sam u zabludi. A zapravo mi oči zasuze kad pomislim koliko toga nas dijeli i koliko će nam borbe biti potrebno da dobijemo ono što želimo.

Ponekad pomislim da nas upravo to zabranjeno voće privlači ali, valjda bi do sad prošlo. Zamišljam kako bi sve izgledalo u normalnim okolnostima i da li bih i dalje osjećala isto. I ne mogu da se zamislim bez njega. Mogu izdržati da ga sedmicama ne vidim ali ne mogu podnijeti da ga zauvjek izgubim. 

Zamislim jedan običan dan obične porodice u običnoj kući. I ne osjećam ništa. Ali, kad zamislim da sve to mogu podijeliti sa njim, osjećam toplinu u duši, neki neobjašnjiv mir, spokoj i ushićenje, istovremeno. 

Mnogo hrabrosti i strpljenja ulažemo da bismo bili zajedno. Možda nećemo uspjeti, neke ljude ćemo povrijediti, neke razočarati i moramo se nositi sa tim. Težak je to teret ali kad bih ga se odrekla, ostala bih bez dijela sebe. Zato ću ga nositi dok me sasvim ne obori...

"Ne mogu da se setim ni ulice, ni broja,

ni godine, ni trena,

ni kako sam, ni zašto

krenula za tobom kao opijena...

I šta je prava istina,

dal' si mi porok il' si mi sudbina,

dar ili kazna,

možda je bolje da ne saznam... "

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi

• Ljubavi moja...
• Dar ili kazna!?
• Šta znači uspjeti u životu!?
• Nema naslova, samo nabacane misli
• Zdrav čovjek ima 1000 želja...
• Put kojim idem
• Život sa tobom...
• Noćna mora
• Ulazak u prostoriju snova...

• Gospodaru moga srca [4]
• Generalna [5]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom